“Sokolar se ne postaje, sokolar se rađa” – u jednoj rečenici na početku razgovora Kaled Idrizović kratko nam je objasnio svoj profesionalni izbor – uzgaja sokolove za lov.

Na spomen termina – sokolarstvo tokom razgovora većina ljudi pomisli na jedan od neobičnih hobija kojim se bavi vrlo mali broj ljudi, bar kada je naša zemlja u pitanju, no malo je poznato da je to najstarija i najhumanija lovna disciplina, gdje se lovi uz pomoć ptica grabljivica u prirodnom okruženju.

– Sokolarstvo je poznato od najstarijih vremena, a posebno je bilo razvijeno u Srednjem vijeku kada je inače lov bio među glavnim zabavama i vježbama, a i kao način da se kvalitetnim mesom obogati trpeza. U suštini omogućavao je lovcima da obore i uhvate ptice koje su letjele izvan uobičajenog domašaja strijela. Lov sokolom bio je omiljen među vlastelom – navodi o ovoj disciplini autor Esad Kurtović u knjizi “Iz povijesti dubrovačkog zaleđa”.

U prošlosti, naša zemlja je u Evropi bila jako poznata po sokolarstvu. Sokolari u okolini Maglaja bavili su se tim sve do početka Drugog svjetskog rata, što je malo poznato u BiH.

Zanimljivo je da je za vrijeme osmanske vladavine sokolarstvo predstavljalo i jednu od privrednih grana.

– U Sarajevu nas ima trojica koji se bavimo sokolarstvom. Tu smo Elvir Velić, Adis Ahmetspahić i ja, Hamza Kubat u Visokom, Perica Dodig u Čapljini, Zoran Ćurguz i Aco Vojinović u Banjoj Luci, Azra Bakić iz Bosanskog Petrovca, Velid Ćerim iz Zenice,  te Muriz Prnjavorac u Tešnju. Kada je u pitanju sokolarstvo, u BiH imamo jednu od najjačih tradicija u Evropi. Bavljenje ovim poslom bilo je najzastupljenije prije formiranja Jugoslavije, a Tito ga je ukinuo kao ostatak buržoazije – pojašnjava Kaled Idrizović na početku razgovora za Faktor.

U svom vlasništvu trenutno ima dva sokola, čija prosječna vrijednost je oko 700 eura, a, kako kaže, svaka ptica različita je kada je u pitanju dresura. Najveću vrijednost, od čak 15.000 do 50.000 eura dostižu sjeverni sokolovi koji se najbliže uzgajaju u Sloveniji i Srbiji, a koje Arapi koriste za lov u pustinji.

Nadalje govori da Arapi čak organiziraju trke na 400 metara za ove ptice, dok u BiH to nije praksa i radi se isključivo na dresuri ptica za lov.

– Postoji metoda za treniranje ptica koja se koristi već stotinama godina, i prilično je komplikovana da se objasni. Svaka jedinka, svaka ptica priča je za sebe kada je u pitanju treniranje. Neke same idu, dok druge moraju da se stimulišu dronovima. Zabranjeno je uzimati ptice iz prirode, već ih uzimamo sa farmi koje se bave umjetnim uzgojem. Onda se dešava da kod nas ptice prežive ono što ne bi u prirodi, jer je priroda surova i u njoj opstaju najjači i najbolji. Tako da od tih ptica koje uzmemo ne znamo koja je dobra, dok ne počnemo raditi sa njom i dok ne bude istrenirana. Činjenica je da kod nas ptice žive i do 20 godina, a u prirodi samo po 12 do 13 godina. Mi im obezbjeđujemo stanište i hranu, pa, i ako ne ulove ništa, uvijek imaju nešto da pojedu – govori Kaled.

Sokolarstvo je u velikoj mjeri nepoznanica većini ljudi u BiH, pa je i ovaj sokolar, kada je počeo loviti pticama, nailazio na različite komentare.

– Ljudima je bilo čudno na početku, znate i sami kakav je naš narod kada je nešto nepoznato u pitanju. Govorili su mi da ne patim pticu, jer većina misli da su te ptice uzete iz prirode i da ih neko maltretira, ali sada im je to postalo normalno. Ljudi u mom okruženju već su se navikli na to šta radim. Za bavljenje sokolarstvom treba položiti prvo lovački, pa onda sokolarski ispit, pa se radi ispit iz poznavanja ornitologije ptica grabljivica – govori Idrizović i ističe da je loša praksa ljudi u BiH koji hvataju ptice iz prirode i potom ih prodaju na raznim internet stranicama.

Kako nam pojašnjava, zabilježeno je da se sokol iz vazduha na plijen obrušava brzinom od čak 340 do 360 kilometara na sat, što ga čini najbržom životinjom na planeti. Pomislili bi da sokolari često doživljavaju povrede u radu sa ovim veličanstvenim pticama, ali to nije slučaj.

– Nisam doživljavao neke povrede. Može se desiti da usljed naleta jakog vjetra ptica potraži oslonac, pa naleti na ruku koja nije zaštićena i uhvati kandžama, ali to nisu ozbiljne povrede. Nezgodan je rad sa orlovima, koji su ogromni i mogu težiti po sedam do osam kilograma, tako da mogu nastati velike ozljede. No, mi još uvijek ne radimo sa njima. Srednjoevropski sivi soko teži oko 540 do 560 grama letne težine, dok su sjeverni i hibridni sokolovi teži i mogu dostići i do 800. Moji sokolovi se zovu Laki i Noni – kaže na kraju razgovora Idrizović,  jedan od rijetkih sokolara u BiH.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime