Prim. dr. Amila Latifagić: Većina oboljele djece dolazi nam sa uznapredovalim rakom

U BiH još uvijek nema zajedničkog registra za rak, ali prema podacima koji se prikupljaju u kliničkim centrima u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci, svake godine bilježi se od 90 do 100 novootkrivenih slučajeva maligniteta kod najmlađih

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), svake godine u svijetu od nekog oblika malignog tumora oboli više od 160.000 djece, a oko 90.000 završi smrtnim ishodom.

U BiH još uvijek nema zajedničkog registra za rak, ali prema podacima koji se prikupljaju u kliničkim centrima u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci, svake godine bilježi se od 90 do 100 novootkrivenih slučajeva maligniteta kod najmlađih.

Na Klinici za dječije bolesti Univerzitetsko kliničkog centra u Tuzli godišnje se, prema riječima prim. dr. Amile Latifagić, šefice Odjeljenja za hematologiju i onkologiju, bilježi od 12 do 15 novootkrivenih malignih tumora kod djece.

– Maligne bolesti kod djece još uvijek su relativno rijetke, sa učešćem od oko jedan posto od svih maligniteta u općoj populaciji, a razlikuju se od maligniteta kod odraslih po tome što imaju bolju prognozu, po histološkom tipu i lokalizaciji. Međutim, rak kod djece na drugom je mjestu po učestalosti uzrok smrtnosti, odmah iza nesretnih slučajeva – ističe Latifagić.

U RS-u teže slučajeve upućuju u Beograd

U svijetu oko 70 posto svih malignih bolesti kod djece otpada na leukemiju (34 posto), tumori mozga (23 posto) i limfomi (12 posto). Ostalih 30 posto odnosi se na neuroblastome, nefroblastome, tumore koštanog tkiva…  Slična statistika je, kaže Latifagić, i na Odjeljenju za hematologiju i onkologiju u Tuzli.

Prim. dr. Amila Latifagić 

– Trenutno se na Odjeljenju liječe djeca sa akutnom limfoblastnom leukemijom. Imamo ih više u različitim fazama liječenja. Imamo i dijete sa B-ćelijskim limfoblastnim limfomom, to je Non-Hočkin limfom, mališana sa T-ćelijskim limfomom i dječaka sa Vilmsovom bolešću. Nažalost, prije dva dana imali smo dva smrtna slučaja – djevojčicu sa Osteosarkomom i dječaka koji je imao tumor kičmene moždine. Iz Turske nam se vratilo jedno dijete sa visokim stadijem Neuroblastoma koje je bilo na autolognoJ transplantaciji matičnih ćelija, a jedno je trenutno u Bolonji, koje boluje od Mijelodisplaznog sindroma, kojem je urađena alogena transplantacija matičnih ćelija koštane srži. Oboje su dobro. Dijete od godinu, koje nam je doneseno sa sedam mjeseci, ima vrlo zloćudnu formu raka, a trenutno ga pripremamo za odlazak u Tursku, gdje će mu biti urađena alogena transplantacija koštane srži – objašnjava Latifagić.

S obzirom da se transplantacije koštane srži, prema riječima Latifagić, još uvijek ne rade u našoj zemlji, djeca se, preko Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH, izmještaju u druge države.

– Liječenje djece sa malignim bolestima vrlo je kompleksno i mora ga provoditi specijalizirani medicinski kadar u isto tako specijaliziranim odjeljenjima. Mi na Klinici možemo uraditi kompletnu dijagnostiku, rade se operativni zahvati, kemoterapija i radioterapija. Jedini vid liječenja koji nam nedostaje je transplantacija matičnih ćelija koštane srži. Istina, jedan dio se obavlja na Pedijatrijskoj klinici KCUS-a, a radi se o autolognoj transplantaciji matičnih ćelija kod Neuroblastoma – kaže Latifagić.

I na Odjeljenju za dječiju hematoonkologiju Klinike za dječije bolesti Univerzitetskog kliničkog centra RS, od početka ove godine najviše je djece sa leukemijom.

Kada se radi o liječenju akutne limfoblastne leukemije, prema riječima dr. Dragane Malčić, specijaliste pedijatra i subspecijaliste hematologije, prate se svjetski standardi, pa je ova bolest i na njihovoj klinici izlječiva u više od 80 posto slučajeva.

– U više od 80 posto slučajeva djeca sa akutnom limfoblastnom leukemijom prežive narednih pet godina od početka terapije. Nešto manji postotak, izlječenja, oko 65 posto, je kod djece koja imaju akutnu mijeloičnu leukemiju, jer se radi o težem obliku, kojeg prate i teže komplikacije – objašnjava Malčić.

Odjeljenje je, kaže Malčić, prije nekoliko godina potpuno renovirano, a svaka soba ima vlastito kupatilo.

Dr. Dragana Malčić

– Kada je riječ o terapijama, ona je propisana protokolom i ne razlikuje se od terapija koja se daju takvim pacijentima u evropskim zemljama. Pacijenti koji zahtijevaju multimodalnu terapiju, komplikovanu hiruršku intervenciju te transplantaciju koštane srži i dalje se upućuju u Beograd. Na svu sreću radi se o iznimno malom broju pacijenata – naglasila je Malčić.

Problem povremenog nedostatka citostatika

U velikom broju slučajeva do trenutka kada se uspostavi dijagnoza, rak je već metastazirao, što umanjuje šansu za izlječenje.

– Kada govorimo o malignim bolestima kod djece, kod njih je to multifaktorijalno, jer je tu puno genetike, vanjskih faktora, infekcija. Sve to ima utjecaja na bolest. Nažalost, većina djece dolazi nam sa visokim rizikom, jer je bolest dugo tinjala, i nije prepoznata na vrijeme. Nadam se da će i ovaj septembar, koji je u znaku podizanja svijesti o raku kod djece, pomoći da svi shvate kako se maligna bolest može dogoditi svima. Ono što je još važno shvatiti je to da su citostatici ozbiljni lijekovi koji pomažu u liječenju, ali ostavljaju trag na organizam – istakla je Latifagić.

I Latifagić i Malčić istakle su problem povremenog nedostatka citostatika, dodajući kako bi se cjelokupno društvo trebalo pozabaviti tim da se osigura kontinuitet u snabdijevanju ovih lijekova.

– Nabavka lijekova ponekad nije dovoljna i ne obavlja se na vrijeme, što nam otežava rad. To ne zavisi od kliničkih centara, nego od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, odnosno Fonda zdravstvenog osiguranja RS, koji raspisuju tendere za njihovu nabavku. Tada se i roditelji i ljekari snalaze na razne načine. U takvim situacijama puno nam pomaže Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka FBiH.” Udruženje učestvuje i u izgradnji Roditeljske kuće u Tuzli koja nam je jako potrebno, jer je liječenje ovakve djece, osim što je kompleksno, i vrlo dugotrajno. Do sada smo imali na raspolaganju stan, ali Roditeljska kuća pomoći će da u nju možemo smjestiti više porodica koje dolaze iz udaljenih gradova – Brčkog, Zvornika, Gradačca – naglasila je Latifagić.

Komentari