U svijet pisane riječi uplovio je još kao dječak. Pisao je za školske časopise i učestvovao na raznim takmičenjima, na kojima je vrlo često i nagrađivan za svoj spisateljski talenat. Kemal Valjevčić iz Sarajeva danas je magistar sociologije, ali, prvu ljubav nije zaboravio! Napisao je dvije knjige, i tu se ne namjerava zaustaviti.

– Ljubav prema pisanoj riječi se pojavila još u djetinjstvu. Pišem od malih nogu i od samih početaka me zanimala uglavnom samo poezija. Kako sam rastao, i te “pjesmice“ su postajale ozbiljnije, što se vremenom i iskustvima pretvorilo u pravu poeziju, što je i kulminiralo mojom prvom knjigom, zbirkom poezije “Putem inspiracije“. Nakon toga sam svoj opus obogatio proznim djelima.

Vaša prva knjiga- zbirka poezije naslovljena je simbolično “Putem inspiracije“. Pa šta Vas to toliko inspiriše da pišete, šta budi pisca u Vama?

Generalno me inspirišu društvena dešavanja oko mene, ljubav, sreća, tuga, želje, umjetnost, priroda, ono čemu težimo. Ali to može u trenutku biti i dobar film, pjesma, knjiga, emocija… Inspiraciju crpim iz životnih iskustava. Motivi u knjigama su različiti, pa su tako i ti nagoni za pisanjem iskorijenjeni iz drugačijih životnih prilika. Nekada naprosto ne tražim inspiraciju, već pustim inspiraciju da nađe mene.

Druga knjiga govori o odrastanju u postratnom Sarajevu i Sarajevu danas. Jeste li pisali iz ugla posmatrača ili ste sebi dodijelili glavnu ulogu i napisali vlastita sjećanja?

Ta knjiga, nazvana “Iza beskonačnosti“ zapravo predstavlja mene i moju okolinu. Satkana je od mog života i života meni dragih ljudi, od svih onih stvari koje sam kao dijete proživio i proživljavam i sada. Život u postratnom Sarajevu iz ugla djeteta je iskustvo koje se moralo naći među koricama knjige, jer me to u konačnici i definiralo. Ne samo mene, već svu djecu koja su devedesetih rasla u ovom gradu. Tako da se u ovoj knjizi mnogi pronalaze i govore mi kako sam opisao njihove živote opisujući svoj. Knjiga je prepuna emocija i sjećanja, ima mnogo konkretnih životnih priča o odrastanju, svim onim stvarima koje smo kao djeca voljeli i radili, ima tu i ljubavnih priča, priča o Sarajevu, te motivacionih govora. Ja bih je najbolje opisao kao red suza, red smijeha.

Pjesma posvećena domovini

Ima li budućnosti za mlade pisce u BiH, kakva su Vaša iskustva?

Mladi pisci se u današnjem vremenu teško snalaze i u sredinama koje su puno razvijenije nego naša. Primat su pisanoj riječi preuzeli neki novi trendovi, i to na globalnom nivou, ali me tješi činjenica da knjige uvijek imaju svoje čitaoce i nikada nisu, niti će biti prolazne. Budućnosti ima i mi mladi pisci je zapravo svojim radom sebi i gradimo, a podrška države, sredine, starijih kolega je itekako uvijek dobro došla.

Ko Vam je uzor, čija djela uvijek rado čitate?

Direktnog uzora nemam. Sve je to splet dobrih pisaca i dobrih knjiga koje pozitivno utiču na mene, te bogate moj fond razmišljanja i riječi. Možda bih izdvojio Ivu Andrića i Mešu Selimovića kao velike bosanskohercegovačke pisce, te Murakamija, Nerudu i Auel kao odlične strane autore koje rado volim čitati.

Razmišljate li o novim knjigama, i ako da, o čemu biste voljeli pisati?

Nakon zbirke poezije i knjige sa novelama i životnim pričama, volio bih napisati i roman. No, tek kada osjetim da sam dovoljno spreman, počet ću pisati. Ideja imam napretek. Jedna koja se možda izdvaja je roman u kojem ću radnju smjestiti u doba srednjovjekovne Bosne, u doba velikih bosanskih vladara, jer je to period koji je generalno zapostavljen, a predstavlja doba procvata bosanske državnosti i duhovnog i kulturnog napretka. Motivišu me i savremena dešavanja i prilike oko mene, tako da ću o konačnoj ideji romana još razmisliti.

Je li Sociologija na čekanju, ili uz pisanje uspijevate djelovati na polju za koje ste stekli diplomu?

Sociologija nije nikad na čekanju, ona se veže za sve društvene promjene, tako da je uvijek tu negdje oko mene. Naravno da mogu uskladiti sve obaveze i djelovati i na jednom i drugom polju istovremeno. Sociologija mi čak pomaže da bolje razumijem društvo i život o kojima pišem u svojim knjigama.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime