Karoo Mahmoud Giyahi: Migrant iz Irana koji iz Sarajeva želi stići do titule svjetskog prvaka

Već osam mjeseci ovaj migrant iz Irana stanovnik je glavnog grada BiH, u kojem nastavlja živjeti svoje sportske snove

Dvadesettrogodišnji Iranac Karoo Mahmoud Giyahi još kao dječak je maštao da jednog dana postane svjetski šampion u borilačkim sportovima, zbog čega je vrlo rano počeo trenirati. Životni put, u međuvremenu, doveo ga je u našu zemlju. Već osam mjeseci ovaj migrant iz Irana stanovnik je glavnog grada BiH, u kojem nastavlja živjeti svoje sportske snove.

Ljubav prema kick boxu, ali i dokazivanjem i pokazivanjem vještina kod njega nikada nije bila jača. Karoo je već nekoliko mjeseci član kluba borilačkih sportova “Gazija”, za koji je već osvojio nekoliko zlatnih medalja na turnirima u našoj zemlji.

– Prijatelj Haris Tuka preko svog druga Harisa Brke Bibera mi je omogućio da postanem član Gazije. U ovom odličnom klubu treniram dva puta dnevno, a došli su i prvi rezultati. Cilj u sportu mi je pojas svjetskog prvaka. Želim biti najbolji na svijetu, i to pod bosanskom zastavom – kaže na početku razgovora za Faktor Giyahi.

Kako ističe, njegovu budućnost vidi u BiH, a za naš portal govorio je o svom putu od Irana do BiH.

– Prije devet mjeseci imao sam takmičenje u Turskoj i nakon njega donio sam odluku da se ne vraćam u Iran. Kupio sam kartu za Beograd u Srbiji, i onda sam poslije mjesec dana došao u Sarajevo. U Beogradu sam brzo potrošio malo novaca što sam imao, i onda ljudi nisu imali razumijevanja da mi pomognu. Ja sam migrant u dalekoj zemlji, ali to nije nikog zanimalo. Odlučio sam da se prebacim u Bosnu. Povezao sam se sa drugim migrantima i nakon nekoliko pokušaja uspio sam doći do Sarajeva. Nisam morao plivati preko Drine, nego su nas prošvercovali kombijima – otkriva za Faktor Karoo, čiji se brat Farzin u Iranu sa dosta uspjeha bavi džudoom.

Za razliku od Beograđana, Sarajlije su pokazale potpuno razumijevanje za talentovanog sportistu iz Irana.

– Prvi dani u Bosni nisu bili veseli, jer sam bio bez novca. Nisam imao ništa. U Sarajevu prvi dan- policija. Iz jednog automobila izlaze cura i momak i daju mi veliki paket pun hrane. Ćevapi, krompir, nema čega nije bilo. Prvih nekoliko dana sam bio na ulici i većinom u starom dijelu Sarajeva. Onda je uslijedio susret sa Harisom Tukom, prvim rođakom uspješnog bh. atletičara. On radi kao konobar u “Zmaju” kod autobuske stanice, i on mi je pomogao kao rođeni brat. Ponudio mi je da živim u njihovoj porodičnoj kući u Švrakinom selu, i od tada su počele da mi se dešavaju lijepe stvari- zadovoljan je kickbokser.

Pored sportskih uspjeha prioritet mu je da nađe posao i da živi od svog rada.

– Ne želim milostinju. Volio bih naći posao da mogu da živim od svog rada i da ne čekam da mi neko da pet maraka. Iskreno, nikada se ne bih vratio u Iran, a sebe vidim u BiH. Naravno, uz posao želim da mogu nesmetano trenirati i korak po korak ići do pojasa najboljih boraca na svijetu. U Sarajevu mi se sviđaju i djevojke. Prelijepe su, ali sada nemam vremena za žene. Sada mi je sport prioritet i ne želim da mi odvlače pažnju. Bit će vremena i za žene. Bosna je prava sportska nacija. Edin Džeko, Miralem Pjanić, Zlatan Ibrahimović me fasciniraju. Zlatan ima dobar karakter i volim ga mnogo – kaže na kraju razgovora Giyahi te dodaje da ne voli često da izlazi u grad jer je maksimalno posvećen treninzima.

Komentari