Doc. dr. Sanja Sefić: Kako se riješiti naočala za blizinu

Radi se o stanju koje se ne može spriječiti i kod kojeg nošenje naočala na blizinu ne sprečava dalji rast dioptrije

Staračka dalekovidnost (presbyopia) je prirodna pojava opadanja akomodacije (izoštravanja na blizinu) u dobi nakon 40. godine života. Radi se o stanju koje se  ne može spriječiti i kod kojeg nošenje naočala na blizinu ne sprečava dalji rast dioptrije. Dakle, nosili ili ne pomagalo za blizinu, starošću se postepeno gubi sposobnost izoštravanja, pa dioptrija svakako raste.

Klinički problem uočava se nakon 40. godine. Kod osoba koje rade veoma precizne poslove na blizinu kao kod zubara, urara ili zlatara simptomi se javljaju veoma rano, i prije navršenih 40 godina života.

Znaci staračke dalekovidnosti

Valja naglasiti kako nema jasnog pravila kada se trebaju početi nositi naočale za blizinu.

Prvi znakovi staračke dalekovidnosti su “prekratke ruke” za novine, umor i nervoza prilikom čitanja, pogotovo u popodnevnim i večernjim satima, potreba da se prilikom čitanja koristi jača lampa ili centralno osvjetljenje, dobar vid prilikom čitanja ujutro, a slabiji ili nemoguć u večernjim satima.

Idealnog rješenja za problem presbiopije nema. Radi se o gubitku elastičnosti sočiva koje tu sposobnost gubi vremenom. Sočivo se nije u stanju dovoljno ispupčiti i izoštriti sliku na blizinu. Posljedica je titrajuća i mutna slika koja uzrokuje umor i potrebu za jačim svjetlom.

Dakle, problem „kratkih ruku“ nije problem „pogrešne“ dužine oka, nego u starenju i gubitku elastičnosti sočiva. Blizu idealnog bila bi zamjena sa „akomodativnim„ sočivom koje još ne postoji, iako se intenzivo radi na tome.

Za sada postoje kompromisna rješenja nenošenja naočala na blizinu. Princip je u „monovision“ gledanju i na daljinu i na blizinu. Koristio se još prije 150 godina prilikom propisivanja monokla.

Jednim okom se gledalo na daljinu, a drugim na blizinu. Isti princip je u praksi unazad 40-tak godina kada se propisivalo kontaktno sočivo jedne jačine za jedno, a druge za drugo oko.

Unazad 20-tak godina isti princip se koristi prilikom operacije mrene kada se ugrađuju sočiva različite jačine s ciljem da operirani pacijent vidi i na daljinu i na blizinu.

Bira se dominantno oko

Istim principom „monovision“ gledanja ekzajmer laser ili femtosekundni laser mijenja oblik rožnice. Jedno oko „plati cijenu“ dobrog gledanja na blizinu. Dakle, dva oka ne vide podjednako, bira se dominantno kojem se, nakon ogoljavanja strome, korigira vidna oštrina na daljinu do perfekcije, a drugo, nedominanto oko modelira laserom na blizinu dovodeći ga u stanje blago mutnog vida na daljinu.

Gledajući sa dva oka osoba dobro vidi i na daljinu i na blizinu.

Na koji način  “ogoliti” stromu rožnice zavisi od vrste lasera koji se koristi. Kod egzajmera radi se fotorefraktivna keratektomija ili LASIK, a kod femtosekundnog lasera rožnica se ne otvara nego je laser “skvrči“ periferno i tako krivi centralni dio rožnice.

Osnov svega je veoma dobar i detaljan pregled kako bi se objasnio pacijentu način rješenja gledanja bez naočala i na daljinu i na blizinu.

Princip je primjenjiv i kod dalekovidnih i kod kratkovidnih pacijenata, bez obzira na dob.

Komentari