Amar Osim, nekadašnji igrač FK “Željezničar” i naš najtrofejniji trener, nakon nekoliko dana provedenih u Dubrovniku i Novalji, te kod sina u Francuskoj, ljeto uglavnom provodi u svojoj vikendici nadomak Sarajeva.

– Iako volim more, izbjegavam ga, naročito u julu i augustu, jer ne smijem puno biti na suncu. Uglavnom sam u vikendici. Tamo imam i bazen, pa često plivam. Dolaze mi prijatelji, družimo se, roštiljamo, a u Sarajevo navratim baš kad moram – kaže Amar.

Poroka nema, iako bi se kaže, hrana mogla svrstati u to.

– Ne pušim, ne kockam, ne švaleram se, nikada nisam probao nikakve narkotike, popijem, ali umjereno. Ja ustvari pijem samo zbog hrane. Ali, volim dobro pojesti i to je moj najveći problem. To se nažalost vidi i na mojoj figuri. Privlači me da svašta probam, a onda nastaje problem jer nemam granicu. Volim pitu, ali nikada ne odem u buregdžinicu da je pojedem. Uživam u mesu – roštilju kojem ne mogu odoliti, ali ne samo u mesu. Volim i voće, a ni tu nemam mjeru – sjedem i pojedem dva kilograma grožđa – kaže.

Amar je, što zbog trenerskog posla, ali i u privatnom aranžmanu, do sada imao priliku obići mnoge zemlje svijeta i upoznati njihovu kulturu, način života, gastronomiju.

– Gdje god sam bio vrlo brzo sam se prilagodio. Kad sam došao u Japan da budem trener mislio sam da ću tamo uvijek biti gladan, zbog njihovog načina prehrane, ali nije bilo baš tako. Vrlo brzo sam se prilagodio, počeo jesti njihova jela koja su mi itekako godila. To se moglo vidjeti i na mojoj figuri. Potom sam otišao u Katar, skroz drugu krajnost. To je zemlja jake hrane, roštilja, umaka, tjestenine… Međutim, i tom načinu prehrane vrlo brzo sam se prilagodio, što se također ubrzo vidjelo na meni. Volim način na koji se Francuzi hrane. Njihovi obroci dugo traju. Oni ne jedu da bi se nahranili, nego da bi uživali. Oni od ručka naprave spektakl, čitavu ceremoniju…, a to me fascinira – priča Osim.

Iako je kaže, odavno prešao crtu dozvoljene kilaže, nije na dijeti.

– Ranije sam u nekoliko navrata bio na nekim režimima prehrane. Znao sam smršati, ali je teško održivo. Do mene je, definitivno! Taman se dovedem u red i tako bude pola godine, a onda opet popustim – prestanem se kretati i paziti šta i koliko jedem, jer uživam u mnogim stvarima – volim i dobar kolač, i kruh, i pastu, i krompir i pitu…, sve ono što ustvari ne bih smio – kazao nam je Amar.

Komentari