Uspješna turska advokatica, porijeklom Bošnjakinja: U mojoj kući se njeguje i čuva kultura i tradicija pradjeda

Posjetila sam mezarje mog dede i nane, i nakon što sam proučila Fatihu, bila sam jako emotivna i sretna što sam tu, što njihovim očima mogu vidjeti mjesto gdje su se rodili, gdje su živjeli

727

Život piše nevjerovatne priče, a jednu vam donosimo iz turskog grada Adane. U glavnoj ulozi je mlada i uspješna advokatica, Ozlem Susluoglu (33), desna ruka gradonačelnika Adane, Huseina Sozlua.

Prije pet godina dobila je njegovo povjerenje, te je vlastiti ured, zamijenila uredom u Općini Adana veliki grad, gdje i danas radi.

Ozlem krasi velika karizma, osmijeh je najsjajniji nakit na njenom licu, a porijeklom je Bošnjakinja, i prilično dobro govori bosanski jezik, pa smo razgovarali malo na bosanskom, malo na engleskom, naravno, uz turske specijalitete – baklavu i kazandibi.

Porodica Ozlemine majke – Hasanbegović, korijene vuče iz Crne Gore, iz Pavinog Polja. Rodni kraj napustili su prije sto godina, a novi dom potražili u Turskoj. Prvo su se smjestili u manjem gradiću Sivas u Anadoliji, koji je pet sati udaljen od Adane, da bi prije 50 godina doselili u Adanu, Ozlemin rodni grad.

-Živim sa porodicom u Adani. Ponosna sam na svoje porijeklo, i u mojoj kući se njeguje i čuva kultura i tradicija mog pradjede. U Sivasu još uvijek postoji bošnjačko selo gdje je on živio, i tu sada imamo malu kuću. Tamo obično idemo ljeti, kada su temperature u Adani nepodnošljive. Također, imam potrebu da pojasnim onima kojima nije jasno, jer sam se uvjerila da to ljudi ne razumiju. Bošnjaci su isti narod bez obzira da li su iz BiH, Crne Gore, Srbije, Hrvatske, i u Adani se ponašamo tako – ističe Ozlem na početku razgovora za naš portal.

Priča nam da je prije nekoliko godina prvi put posjetila zemlju pradjeda, a taj trenutak, pamtit će cijelog života.

– Kada sam stala na zemlju, koja je pripadala mojim precima, osjetila sam posebne emocije, kao da mi je zemlja poručila “dobrodošla nazad.” Tako sam osjećala. Posjetila sam mezarje mog dede i nane, i nakon što sam proučila Fatihu, bila sam jako emotivna i sretna što sam tu, što njihovim očima mogu vidjeti mjesto gdje su se rodili, gdje su živjeli. Bilo je veoma emotivno, posebno za moju mamu koja nije mogla prestati plakati – prisjeća se Ozlem.

Jezik je, otkriva nam, naučila uz studente koji su sa Balkana dolazili u Adanu da studiraju.

-Ja bih njima pomagala oko studija, a oni bi mene učili jezik. Učim i dalje, ali je veoma teško, jer nemam nikoga u Adani da priča sa mnom, pa zaboravim riječi. Moj deda je živ, i kada ga vidim sa njim pričam, ali on koristi arhaične izraze, i to je dodatno otežavajuće za mene. Mama ne priča bosanski, ali razumije malo. Sestra i brat niti govore niti razumiju – govori kroz smijeh naša sagovornica.

S obzirom da u Adani, i na području Turske općenito, djeluje nekoliko bošnjačkih udruženja, pitali smo je da li postoje kursevi bosanskog jezika i kakva je zainteresiranost.

– Da imamo kurs u našem Udruženju. Na prvim časovima bude jako puno ljudi koji žele učiti bosanski, ali kada postane teško, oni odustanu.

Bosanski je jako težak, drugačiji je od turskog – odgovorila je.

Njeni prijatelji u Adani upoznati su sa njenim porijeklom, zbog čega je, ponosno nam tvrdi, postala osoba od velikog povjerenja za njih.

– Turci vole Bošnjake, a ja sam uz to i pola Turkinja, pa sam neko kome se najviše vjeruje. No ima to i svoju “lošu” stranu. Uvijek pitaju za burek i to je problem za mene, jer, stalno moramo pripremati za njih – ističe kroz smijeh.

Dodaje da i gradonačelnik Adane, Husein Sozlu ima poseban senzibilitet prema Bošnjacima, pa su se tako pobratimili sa Opštinom Novo Sarajevo i Berane.

– On jako voli Bošnjake. Sarađujemo sa Općinom Novo Sarajevo i Berane. Radimo na projektima da ponovo povežemo porodice, jer, mnogi ljudi u Adani ne znaju ništa o svojim korijenima, a gradonačelnik pomaže u tome. Bila sam prošle godine u BiH, u Sarajevu i Srebrenici na godišnjicu genocida, a odmor sam provela u Crnoj Gori, i uvijek ću se vraćati – tvrdi Ozlem.

A u Crnoj Gori bila je i kuma, što je za nju bilo posebno iskustvo, jer kuma u Turskoj nema isto značenje.

– Bila sma kuma jednoj studentici iz Crne Gore, koja je živjela u mojoj kući dok je studirala u Adani. U Turskoj ne postoji kuma, zapravo postoji, ali, ima drugo značenje koje nije nimalo lijepo. Kuma u Turskoj znači druga supruga od muža, što je moje prijatelje šokiralo kada sam im saopćila kakav poziv sam dobila. Onda sam im morala objašnjavati da to nije isto. Mnogo smo se smijali. Ali, bilo je lijepo biti kuma i to iskustvo neću nikada zaboraviti – prisjetila se Ozlem.

Tokom boravka u Crnoj Gori dala je i intervju za državnu televiziju, a ono što se dogodilo poslije opisala je posebnim iznenađenjem.

– Nakon intervjua stigla mi je poruka od jedne djevojke koja se preziva Hasanbegović. Napisala mi je da su me ona i njena porodica gledali i da bi željeli da me upoznaju. Bila sam jako iznenađena i obradovana. Ne poznajem nikoga ko nosi naše prezime, pa se nadam da ću njih upoznati ovog ljeta, kada planiram ponovo doći – otkriva nam Ozlem.

Druženje smo završili vožnjom kroz grad uz hitove “Bijelog dugmeta”, a Ozlem se pokazala kao veliki fan, jer doslovno, njihove pjesme pjeva od prvog do posljednjeg stiha. U pretincu, zatekli smo i albume Zdravka Čolića, Dine Merlina i mnogih drugih bh. pjevača i grupa. Dogovorili smo i susret u Sarajevu, a Ozlem je insistirala da to bude uz suho meso koje posebno voli da jede, a onda lokume i hurmašice.