Traganje, poslušnost i odbrana: Kako iz psa izvući ono najbolje

Pas je onakav kakvog ga vi napravite". To je do jedne granice tako, ali nije pravilo

500

Veseli i razigrani na poligonu Udruženja “Dog sport“ u Sarajevu dočekali su nas njemački ovčar Hugo, dobermani El Mambo i Elbo de Gagnant, te šnaucer Arno.

Njihovi vlasnici svakodnevno vrijedno rade s njima kako bi unaprijedili njihove vještine, ali i psima pružili zadovoljstvo, igru i zdrav “pseći život”. Kako smo se i sami uvjerili, psi su s oduševljenjem primali naredbe svojih vlasnika i na obostrano zadovoljstvo ispunjavali zadatke.

Prohladno i tmurno vrijeme nije bilo prepreka da njemački ovčar Hugo, čiji vlasnik je Aleksadar Šafranac, pokaže vještine koje je stekao tokom obuke IPO 1 discipline. Hugo nam je pokazao discipline koje usavršava sa momcima iz Udruženja i svojim vlasnikom. Onima malo bojažljivijma sigurno ne bi bilo jednostavno naći se u njegovoj blizini tokom napada i odbrane, još manje ukoliko bi bili njegova meta.

Odmor i relaksacija

Ideja o mjestu gdje bi psi radili Dog sport ili “sport sa psima”, kako nam je ispričao predsjednik Udruženja Rijad Đulbić, rodila se davno, a prije dvije godine je konačno realizovana.

– Dugo sam razmišljao o tome. Znate kako je, ne možete sami, trebaju vam finansijska sredstva, stručna i druga pomoć… Nino Zaimović, vlasnik smeđeg dobermana El Mamba, i ja upoznali smo se 2015. godine. Rekao sam mu za ideju o poligonu i jednostavno je to krenulo spontano… Nismo uopće planirali da to bude na ovom nivou. Prvo smo misli da stavimo ogradu na zemljište, čisto da imamo prostor gdje bi radili sa svojim psima, a onda stvari vuku jedna drugu – kazao nam je Rijad.

Njih dvojica su se, kako nam je ispričao, upoznali preko pasa. To je na neki način stil njihovog života i uživaju u vremenu koje provode sa svojim ljubimcima. Kaže kako mu to dođe kao odmor i vid mentalne relaksacije, ma koliko god da je umoran ili pritisnut obavezama.

– Čovjek ovdje dođe umoran, ali kroz rad sa psima se odmori. Nakon kupovine zemljišta, napravili smo udruženje građana i registrovali se pod nazivom “Dog sport”. Predali smo papire i da se učlanimo u Bosanski kinološki savez, kako bi postali i član Unije kinoloških saveza u BiH – ispričao nam je Rijad, te kazao kako će im tako biti omogućeno da u budućnosti organizuju razne manifestcije, polaganje ispita, takmičenja…

Kratko nam je ispričao historiju IPO sporta, kojim se bave. Za one neupućenje, sve je krenulo početkom prošlog stoljeća u Njemačkoj, kada je Max von Stephanitz htio da napravi selekciju njemačkih ovčara. Oni su, osim ispunjavanja standarda u izgledu, morali da se izdvoje kao jedinke koje imaju sposobnost i kapacitet da rade. Tako je nastao sport Schutzhund, što u prevodu znači “odbrambeni pas”. Vremenom je taj sport progresivno napredovao, te se proširio po cijeloj Evropi, a u sve su, osim njemačkog ovčara, uključene i ostale radne pasmine.

– Samo ime kaže da je to pas koji može da radi. Tu spadaju njemački ovčar, malinoa, doberman, šnaucer, rotvajler itd. Oni su selektovani. Pored standarda koji su propisani za njih kako treba da izgledaju, poput visine, dužine, oblika tijela, oblika glave itd, oni moraju da budu sposobni i imati takav karakter da mogu da rade i polože neke ispite. Mi smo ovdje opredijeljeni za IPO sport, koji je najmasovniji i ima najviše pristalica – kazao je naš sagovornik.

Traganje, napad i odbrana

Prema njegovim riječima, IPO sport se sastoji od tri discipline – traganje, napad i odbrana.
Kako je objasnio, psi su predodređeni da koriste svoj nos. Čak 40 posto svog mozga koriste samo za procesuiranje informacija koje ulaze preko nosa. Tokom traganja pas mora biti opušten, staložen i precizan, kako bi se fokusirao na ono što traži. Nakon što pronađe traženi predmet, pas ga markira, sjedne na to mjesto, legne ili donese vlasniku. Ukoliko savlada ovu tehniku, slijedi poslušnost.

– To znači da pas mora odraditi šemu poslušnosti, da vas prati, da ide u vašem ritmu, i da posluša ono što mu kažete. To je potpuna kontrola psa i harmonija s vama u kretanju, a pri svemu tome pas mora da je veseo i ne smije biti potišten. Pas mora da ide uz nogu sve vrijeme, da prati vaš ritam, brzinu kretanja, da bude veseo, izašan u pokretu i energičan, jer se to sve gleda. Mora da bude jako precizan i brz u odzivu. Kada mu kažete “sjedi”, da brzo sjedne. Da bi se to postiglo, treba se uložiti dosta truda i rada, pa i godine kako bi se dobio vrhunski rezultat – objašnjava.

Upravo ovu disciplinu polazala nam je mlada šnaucerka Arno, stara svega sedam mjeseci, koja je, prema nekim mjerilima, još beba. Ona je sa svojim vlasnikom Samirom Bajramovićem napravila krug kroz poligon, hodajući uz njegovu nogu. Razigrana Arno je poslušno izvršavala njegove naredbe i skakutala zbog nagrade koju je dobila za poslušnost.
Ta nagrada je, kako su nam objasnili, veoma bitna, jer je to ono što u jednu ruku motiviše psa. Za sve što je pas dobro odradio, potrebno ga je pohvaliti i nagraditi. Isto tako, ako je nešto pogrešno uradio, to mu treba dati na znanje. A u svemu je ključan tajming. Ukoliko pas uradi nešto što nije trebao, a reakcija vlasnika u tom trenutku izostane, kasno je naknadno reagovati, jer pas više ne zna šta je pogriješio.

– Postoji hijerarhija i tu uvijek treba da se zna gdje je njegovo mjesto, šta smije, a šta ne, i koje su njegove granice. Vi zbunite psa kada mu dopustite sve, ili ako mu jedan dan date da nešto radi, a drugi ne. On više ne zna šta može, a šta ne. Psu odgovara da zna tačne granice i u kući i vani. Kad kuja, naprimjer, ima male štence, to je majčinski instikt koji je najjači. Kada oni počnu da je grickaju i grebu, ona ih uhvati, ne da ih ozlijedi, već da ih upozori. Tajming kada i u kojem momentu pohvaliti psa i, hajde da kažem kazniti ga, je jako bitan. Kada radite sa psom, njemu mora da bude kristalno jasno zašto je nagrađen – objašnjava Rijad.

Dodaje da psu, s druge strane, kada je kažnjen, mora biti jasno zašto je do toga došlo. Zato, tvrdi, bukvalno imate jednu sekundu da uradite, jer ako prođe više vremena onda je kasno.

Rijad kaže kako se na psu odmah može vidjeti koje su metode prilikom njegove obuke korištene. Ako je pas potišten i ako su mu spuštene uši, te radi iz nekog straha, znači da se sa njim radilo upravo onako kako ne smije.

– Pas u isto vrijeme mora biti veseo i htjeti da radi, a da ga imate pod potpunom kontrolom. Treća faza je odbrana i napad. Pas mora da vas odbrani, ali i da napadne, što u isto vrijeme također morate da kontrolišete. Budite mu njegove predatorske instikte, gdje mora da grize. Isto tako mora da bude pod kontrolom, jer on u najvećoj ekstazi kada grize, mora da pusti kada mu to kažete. Jako je teško da se postigne balans te agresivnosti, dominacije psa kroz napad i poslušnosti – dodao je.

Hrana kao stimulans

Za vlasnike pasa koji tek počinju sa obukom svog ljubimca, bitno je da sve vježbe podijele na male sekcije. Psa nikada odjednom ne treba učiti seriju vježbi, poput onih da hoda pored vas, da sjedne i slično. Njih treba raditi pojedinačno i kasnije ih spojiti.

– Tu treba stručnost pri radu, da se sve pravilno odradi, jer je psa vrlo lako upropasiti. Kad psa na neki način istraumatizirtate, nešto pogrešno radite, on se više nikada ne može detraumatizirati. Ta trauma uvijek ostane i ona je podsvjesno tu, te je on veže za okolinu ili vas. Zato je u početku, pogotovo dok je pas mlad i dok ne sazrije, bitno da se pravilno radi sa njim. Bitno je da pas sve uči kroz pozitivan primjer – pojašnjava.

Ukoliko uzmete mladog psa, starog između osam ili 12 sedmica, i namjeravate ga držati u kući, Rijad kaže da ga ponašanju treba učiti odmah. Kao stimulans, prilikom obuke psa, koristi se hrana. Tako mali psi obično u početku nisu svjesni onoga što se radi s njima.

– Ako dignete ruku gore i kažete mu “sjedi” i on to uradi, onda mu date hranu. Mimikom mu kažete “sjedi”, on sjedne i date mu hranu. Sljedeći put kada uradite mimiku rukom, on će odmah da sjedne, jer zna da slijedi hrana. Tako mu stvarate uslovni refleks i kroz određeni broj ponavljanja, pas se navikne na to. Isto kao kad vi nešto radite i ne razmišljate, već to podsvjesno radite. Psu morate dati do znanja, kroz hranu i komunikaciju, da je na dobrom putu, da nešto dobro radi i to morate konstantno pohvaljivati. Ako je dobar, kažete mu bravo, dobar si, tako treba… On to osjeti. Isto tako, kad nešto ne valja, morate mu energično reći “ne”, da on osjeti da je to NE, ali u pravom momentu i tajmingu – kaže Rijad.

Svaki pas nije isto zahtjevan

Momcima iz Udruženja dolaze razni profili ljudi sa različitim psima, kako bi prošli obuku. Naš sagovornik kaže kako su neki psi sada “u trendu”, te ljudi, pogotovo nakon ekspanzije društvenih mreža, ugledaju nešto što im se iz određenog razloga svidi, pa žele da imaju baš takvog psa.

– Naprimjer, vide na YouTubeu neki video i žele da imaju psa koji radi određene stvari. Nabave belgijske ovčare ili neke radne linije njemačkih ovčara i ne znaju šta su uzeli. Ima ona izreka “Pas je onakav kakvog ga vi napravite”. To je do jedne granice tako, ali nije pravilo. Imate totalno dijametralno različite karaktere pasa. Ne možete da poredite jednog belgijskog ovčara koji je hiperaktivan, koleričan, sa nevjerovatnom energijom, i retrivera, labradora ili šnaucera. To nije ni blizu. Jedan vrhunski trener je rekao “Vi ne možete promijeniti prirodu”. Znači, on je takav rođen i bit će takav do kraja života. Ono što možete da uradite je da iz toga kakav je on izvučete najviše što možete uz stručnu pomoć i trening.

Svaki pas nije isto zahtjevan. Naš sagovonik ponovo navodi primjer belgijskog ovčara, koji je hiperaktivan, te hoće da radi i trči.

– Ako mu ne posvetite dovoljno vremena on postaje destruktivan. Dođe čovjek i kaže pojeo mi u kući ovo, u dvorištu ono, pojeo mi instalaciju, izgrizao mi auto. Njemu je dosadno. Napunio se energije i hoće da radi, dok na drugoj strani imate buldoga koji bi čitav dan ležao. Sat ga izvedete, nešto pronjuška i njemu je to dosta. Ljudi se ne informišu, uzmu takvog psa i upadnu u probleme. Nemaju vremena, rade ili imaju malu djecu. Onda dođu tu i misle da će treningom i obukom riješiti problem. Ne, tako neće ništa riješiti – ističe naš sagovornik.

Tokom treninga, navodi, mora se pronaći zajednički jezik sa psom. Nakon što obuka završi, vlasnik i dalje mora raditi sa svojim ljubimcem. Instruktori iz Udruženja, po pravilu, daju male zadatke koje vlasnik i njegov pas vježbaju kada odu kući.

– Kada dođu na trening vidimo koliko su napredovali i tako gradimo taj odnos, povjerenje i poslušnost. Ljudi su jako onda zadovoljni i poslije dva ili tri mjeseca, pogotova kada vide napredak i to da se pas i odnos promijenio. Jako je bitno da se bude doslijedan. To je kao neki crno-bijeli svijet, nam sive zone – kazao je Rijad.