Od bolesti koje su uzrokovane zagađenim zrakom svake godine u svijetu umre oko devet miliona stanovnika. Od tog broja oko 600.000 su djeca mlađa od pet godine (podaci iz izvještaja “Clear the Air for Children,” UNICEF 2016.).

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u BiH u kojoj je tokom protekle decenije prekomjerno zagađeni zrak postao ozbiljan problem, godišnje od posljedica otrovnih čestica umre oko 8.000 ljudi.

Pranjić godinama istražuje utjecaj prekomjerno zagađenog zraka na zdravlje ljudi

– Prema podacima WHO-a, najveća smrtnost u našoj zemlji povezana je sa prosječnom godišnjom koncentracijom lebdećih čestica, pa u vezi s tim u našoj zemlji godišnje umre 361 osoba na 100.000 stanovnika. Ako uzmemo u obzir broj stanovnika, više od 8.000 građana godišnje umre od direktnih posljedica prekomjerno zagađenog zraka. U indirektne posljedice spadaju proces liječenja, pogoršanja, troškovi liječenja, smrtnost – kaže prof. dr. Nurka Pranjić, redovna profesorica na Medicinskom fakultetu u Tuzli.

Širok je spektar bolesti koje izaziva aerozagađenje

Pranjić, koja godinama istražuje utjecaj prekomjerno zagađenog zraka na zdravlje ljudi, od 2012. do 2014, u saradnji sa nevladinom organizacijom – Centar za ekologiju i energiju Tuzla i Svjetskom zdravstvenom organizacijom, provela je istraživanje pod nazivom – “Utjecaj termoelektrane na zdravlje ljudi.”

Cilj Pranjić i njenog kolege profesora Mikea Hollanda, bio je saznati kakav bi utjecaj na zdravlje imala izgradnja Bloka 7 Termoelektrane Tuzla.

– Naš zaključak bio je da je šteta po ljudsko zdravlje i dalje prisutna. Praktično, sva uputstva koja daje WHO, ali i evropske i svjetske direktive, odnose se na to da mi trebamo napustiti proizvodnju i upotrebu energije iz neobnovljivih izvora. Ono što treba istaći je da smo u ovom istraživanju došli do važnih rezultata, a to je da se značajno skraćuje život Bosanaca i Hercegovaca. Analizirali smo 402 ispitanika koji su živjeli u neposrednoj blizini termoelektrane, i 100 osoba koje žive u Mjesnoj zajednici Solina, koja je malo udaljenija od industrijske zone.

Zaključak je bio da okoliš itekako utječe na život i umiranje i do 70 posto u industrijskoj zoni, u odnosu na zdraviju sredinu gdje je brojka “išla” do 20 posto. Otkrili smo da ljudi koji žive u blizini termoelektrane najviše umiru od kardiovaskularnih bolesti (50 posto), a slijede ih maligne (osam posto), dok u Solini nije otkrivena nijedna osoba sa nekom vrstom tumora. Nažalost, to nisu bili samo karcinomi pluća, nego i endokrinih žlijezda, znači ženskih i muških spolnih organa, a onda i karcinoma dojke, kojeg je bilo najviše. Kod ljudi koji žive u industrijskoj zoni, otkrili smo da češće obolijevaju od respiratornih bolesti (11 posto), u odnosu na one koji žive u Solini, gdje se sa istim zdravstvenim tegobama susreće oko tri posto građana.

Širok je spektar bolesti koje izaziva aerozagađenje. Od kardiovaskularnih, preko respiratornih, do malignih oboljenja. Sa vrijednostima, koje se posljednjih godina bilježe u nekim bh. gradovima, ugroženi su svi, kaže Pranjić, a posebno djeca do četiri godine, trudnice, hronični bolesnici i stariji.

– Čestice zagađenog zraka direktno idu u cirkulaciju, a mogu izazvati infarkt, ishemijsku bolest srca, koja je trenutno najučestalija, upalne procese u plućima, karcinom, poremećaje endokrinog sistema, pa čak i dijabetes. Zagađeni zrak ima posebno štetan utjecaj na reproduktivni sistem, ali i centralni nervni sistem.

Najveći zagađivači termoelektrane, domaćinstva, saobraćaj

Najveći zagađivači zraka u BiH su, prema riječima naše sagovornice, termoelektrane, domaćinstva i saobraćaj. Zbog urbanizacije i gradnje, naši gradovi, ističe Pranjić, ostali su bez parkova.

– Ako sebi i svojima želimo dobro, onda bismo trebali strateški prići svim principima koje je predložila Svjetska zdravstvena organizacija. To znači da smo još jučer trebali prestati sa upotrebom uglja i nafte u industrijske svrhe i zagrijavanje. Nadalje, ozbiljno trebamo razmišljati o elektromobilnosti, kao novom tehnološkom rješenju u cestovnom saobraćaju. U gradovima, po uzoru na države EU, napraviti što više biciklističkih staza i zelenih pojasa. Smanjiti, odnosno potpuno zabraniti spaljivanje otpada u poljoprivredi, ali i domaćinstvima, što je kod nas čest slučaj zbog ekonomskog statusa građana. Time bismo otvorili put postizanju zadanog cilja do 2030. godine do kada se naša zemlja potpisom obavezala da će smanjiti emisije ugljen dioksida do 40 posto.

Na pitanje, kako je moguće da su gradovi u kojima žive milioni ljudi, poput Pekinga, New Delhija, Tokija ili New Yorka, manje zagađeni od Sarajeva, Zenice ili Tuzle, Pranjić kaže kako su se proteklih godina ove svjetske metropole ozbiljno uhvatile u koštac sa problemom zagađenog zraka, na način da su modernizirale svoju industriju, domaćinstva i cestovni saobraćaj, te donijele zakone iz tih oblasti koji se provode.

– Mi ne činimo ništa na polju primarne prevencije zdravlja, a to su upravo principi o kojima sam već govorila. Oni koji poštuju te principe suočavaju se s tim da im vrijednosti i koncentracije zagađenih čestica u zraku padaju, a kod nas nažalost konstantno i progresivno rastu, jer ne činimo ništa. Mi konačno trebamo početi koristiti sunčevu energiju. Pozitivan primjer za to je Elektrotehnička škola u Tuzli, koja će vrlo brzo postati prirodna elektrana. Nadalje, gdje je moguće postavljati vjetroelektrane i koristiti izvorišta vode za dobijanje električne energije.

Ozbiljan problem kojeg nisu svjesni odgovorni, ali ni građani

Pranjić se posebno osvrnula na činjenicu da su naše dozvoljene norme o prisutnosti zagađenih čestica u zraku blaže nego u državama EU i ostatku svijeta.

– Naravno da jesu! Svjetska zdravstvena organizacija govori o vrijednosti – 10 mikrograma po kubnom metru čestica – koja je krajnja dozvoljena granica, jer i ta brojka već izaziva zdravstvene probleme kod djece, trudnica, starijih i onih koji su imunokompetentni (hronični bolesnici). Kod nas je dozvoljena vrijednost – 25 za svu populaciju, ali se još uvijek smatra da je – 50 neka vrijednost koja je zdrava. Kad uporedite brojke onda vam sve bude jasno.

No, zagađen zrak nije samo problem BiH. Prema riječima profesorice Pranjić, kompletna svjetska nauka, kada je riječ o ovoj oblasti, dobrano kaska.

– Tek u zadnjoj deceniji urađena su neka značajnija istraživanja zagađenog zraka i njegovog utjecaja na ljude i okoliš. U BiH se o zdravstvenoj ekologiji progovorilo tek krajem 20. stoljeća. Taj predmet još nije uvršten u redovno obrazovanje naše djece, pa čak ni na fakultetima, gdje je još uvijek izborni predmet. Što se tiče nekih istraživanja, ali i stručnjaka u toj oblasti, nažalost ni tu se ne možemo pohvaliti. U BiH kao da još niko nije svjestan ozbiljnosti situacije u kojoj se godinama nalazimo. Nisu svjesni oni koji su odgovorni da nešto učine, ali ni građani. Problem je što je taj otrov, koji je postao globalni ubica – nevidljivi – zaključila je Pranjić.