Jedan od najpoznatijih kantautora sa naših prostora Kemal Monteno preminuo je na današnji dan prije četiri godine.

Pjevač, uz kojeg su odrastale i kojeg su voljele generacije, preminuo je u 67. godini života u zagrebačkoj bolnici “Rebro”, nakon dugogodišnje borbe sa bolestima.

Rođen je 17. septembra 1948. u Sarajevu. Njegov otac bio je italijanski vojnik, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata, došao u glavni gard BiH, i zaljubio se u Kemalovu majku, i zbog te ljubavi odlučio ostati u novoj domovini.

Zbog italijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime, a upravo ta bosansko-italijanska podjela, osim u nazivu, utjecala je i na Montenov stvaralački rad.

S mediteranskim štihom i bosanskom dušom, koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio vlastiti muzički pravac koji ga je pratio tokom njegove, 40 godina, duge karijere.

Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijed u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi.

Ljubavnu priču svojih roditelja opjevao je u pjesmi “Šta je život”, po kojoj je nazvao svoj zadnji album.

U šansonama rijetko se ponavljao, a svoj vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom italijanske kancone.

Muzičku karijeru počeo je u drugoj polovini 1960-ih godina nastupima na prestižnim domaćim festivalima zabavne muzike. Velike uspjehe bilježio je na prvim festivalima “Vaš šlager sezone” u Sarajevu, gdje postaje miljenik publike svog rodnog grada i svojevrsni zaštitni znak Festivala.

Prvi nastup bio je još sa pjesmom “Lidija” 1967, koja je osvojila prvu nagradu, a uslijedile su antologijske pjesme kao: “Sviraj mi o njoj” (VŠS 1971.), “Laž” (VŠS 1972.), “Spavaj, cvijete moj” (VŠS 1973.), koju je otpjevao Mahir Paloš), “Ljubavna bol” (VŠS 1977.), a svojevrsnu himnu Sarajevu, pjesmu “Sarajevo ljubavi moja” pjevao je na 10. jubilarnom Šlageru Sezone 1976.

Velike uspjehe Monteno je imao i sa nizom dalmatinskih šansona izvedenim na “Splitskom festivalu”.

Između 1976. i 2005. Monteno je snimio niz pitkih šansona, u kojima je do izražaja posebno došla njegova sklonost prema italijanskoj kanconi i vedroj mediteranskoj kantolini.

Pjesme poput “Hiljade bijelih marama” (1976.), “Cvite bili iz đardina” (1977.), “Sunce djetinjstva” (1978.), “Putovanja” (1978.), “Adrijana” (1979.), “Zvono djetinjstva”(1980.), “Pričaju stare none”(1981.), “Dobra večer, uzorita” (1983.), “Produži lađo” (1984.), “Zaboravi” (1995.), “Kad ja ne mogu” (1997.), “U meni imaš dom” (2002.) i “Da je moja mandolina znala” (2005.) ne samo da su potvrda tih Montenovih muzičkih sklonosti, nego i svojevsrtan dokaz stilske opredijeljenosti Montena kao autora i interpretatora ka ovoj strani zabavnomuzičkog pravca kod nas.

Uz brojne festivalske nastupe Kemo, kako su ga prijatelji voljeli zvati, mogao se pohvaliti i čitavim nizom vječnih hitova, koji su objavljeni na njegovim albumima tokom bogate karijere, a veliki dio njih i danas je jednako tako aktuelan, kao i u trenutku prvog objavljivanja.

Krajem 2012. godine u sarajevskoj Zetri Monteno je obilježio više od 40 godina karijere, a na koncertu uz njega su nastupali Goran Bregović, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Dino Merlin, Severina, Dražen Žerić Žera, Rade Šerbedžija i Hanka Paldum.