Majčinski instikt- stvarnost ili mit

Poznato je da mame brzo nauče da raspoznaju šta koji plač njihove bebe znači (glad, grčevi, potreba za dodirom...), i brzo uspijevaju raspoznavati neverbalne emotivne signale svoje djece

206
Foto: Ilustracija

Uobičajeno je uvjerenje da je ljubav roditelja prema djetetu urođena, da se pojavljuje gotovo automatski, već s prvim pogledom na novorođenu bebu. Mnogi tvrde da postoji i prije porođaja.

Kasnije, tokom roditeljstva, mame koje su sigurne u postojanje svog majčinskog instinkta, ovo svoje uvjerenje potkrepljuju brojnim situacijama kada ih upravo instinkt nije prevario, iako je, možda govorio suprotno od mišljenja ljekara ili iskusnijih mama.

S druge strane, ukoliko neka mama ne osjeti odmah bezrezervnu ljubav prema svojoj bebi, pod pritiskom predrasuda i očekivanja sredine – lako može pomisliti da sa njom nešto nije uredu.

Naučna istraživanja i pokušaji eksperimenata nisu potvrdili postojanje majčinskog instinkta. Naprimjer, intuitivne procjene žena u trudnoći da li nose muško ili žensko dijete nisu dale statistički značajne rezultate.

Većina roditelja ima dobar osjećaj za svoje dijete i intuitivno osjeća šta treba raditi. Poznato je da mame brzo nauče da raspoznaju šta koji plač njihove bebe znači (glad, grčevi, potreba za dodirom…), i brzo uspijevaju raspoznavati neverbalne emotivne signale svoje djece.

Ipak, to još nije pouzdan znak da ove mame posjeduju neki poseban instinkt. Izvjesnije je da je njihova briga za dijete, požrtvovanost i beskrajna ljubav utjecala na formiranje ovog posebnog odnosa između njih i djeteta.

Veoma se rijetko, međutim, govori o očinskom instinktu. Ukoliko je majčinski instinkt uslovljen biološkom sposobnošću žena da rađaju, može li se govoriti i o očinskom instinktu, kao intenzivnoj želji za potomstvom?

Odnosno, može li se ta želja smatrati toliko jakom da poprima obrise instinkta?
Stručnjaci smatraju da se ne može govoriti o očinskom instinktu, već o velikoj odgovornosti da socijalno zbrinu i zaštite djecu i porodicu.

Ljubav jednog tate nastaje kao rezultat vremena provedenog s djetetom, pa je i očinski osjećaj zapravo, refleksivan i svjestan. Jasno, čim je refleksivan i svjestan, ma koliko snažan bio, nije instinkt.

Ukoliko mislite da nemate majčinski instinkt ne opterećujte se. To nikako ne znači da ste loša majka.

Naime, važno je da ste posvećeni svom djetetu, da mislite o sebi kao roditelju, da preispitujete svoje postupke, da se ne plašite zatražiti pomoć kada se osjetite nesigurno, da ste uporni u rješavanju konflikata razgovorom…

Pružite li djetetu veliku količinu ljubavi i sigurnosti u najranijem djetinjstvu utrli ste put za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti.

Svojim stavom u odgoju, bio on prožet majčinskim instinktom ili ne, svojom emotivnom toplinom, prepoznavanjem djetetovih potreba – utječete na stvaranje samopoštovanja kod djeteta, njegovu vjeru u sebe, ali i u svoju okolinu.

Naprimjer, ukoliko vi više provodite vremena sa svojom bebom, očekivano je da ćete je bolje poznavati i prepoznavati njene potrebe, nego naprimjer, vaša majka, bez obzira na to što je ona možda odgojila petoro djece.