Izložba sarajevske umjetnice u Pljevljima: Adela Nurković Kulenović pokazala svoje “Raskršće”

Želim sačuvati od zaborava ono što je Behaudin Selmanović radio i stvarao

327

U izložbenom prostoru Doma kulture u Pljevljima otvorena je izložba slika “Raskršće“ Adele Nurković Kulenović. Predstavljeno je 26 djela rađenih tehnikom akrilik na platnu iz posljednja tri ciklusa ove sarajevske umjetnice: Urbani pejzaž, U središtu duše i Tragom slikarstva Behaudina Selmanovića.

Izložena djela nastajala su posljednje tri godine.

– Sa slobodom mogu da kažem da je ova izložba ovdje kao kod kuće. Zašto mogu to da kažem? Zato što se jedan od ciklusa bavi izučavanjem čuvenog slikara, čovjeka rođenog ovdje u Pljevljima – Behaudina Selmanovića, i može se vidjeti da u njenim slikarskim venama teče boja Selmanova. To možemo primjetiti ne samo u radovima koji su tematski rađeni u tom ciklusu nego i u ostalim radovima. Baveći se Selmanom, kada sam vidio Adeline slike odma sam prepoznao da je ona zapravo jedan logičan nastavak tog slikarstva koje je on gajio.

Tako da možemo slobodno reći da je ova izložba na domaćem terenu. Boje su vibrantne, žive. Ona u različitim ciklusima pokušava različite poetike da dočara, a zapravo je suština da se bavi društvom, da se bavi čovjekom i da pokušava da porodre u srž naše duše, da uspijemo da povratimo to nešto što smo danas možda izgubili u tom našem duhu. Kada se nađete u tom središtu kako ona to svojim slikama pokušava da dočara, govori nam na jedan slikarski način da pokušamo i mi da pronađemo svoju dušu- kazao je magistar historije i vajarstva Mirko Antonio Bakšić.

Kulenović Nurković naglasila je da su dva ciklusa koje je predstavila vezana za njen diplomski i magistarski rad, dok je treći zapravo tek početak onoga čime se namjerava i dalje baviti u svom slikarstvu.

– Želim sačuvati od zaborava ono što je Behaudin Selmanović radio i stvarao  – istakla je Nurković Kulenović i nastavila:

“Kroz ovaj ciklus sam željela da prikažem da ljudi sa raskrsnice su ustvari samo ljudi bili oni u Sarajevu, Pljevljima ili Berlinu. Oni uvijek na njoj stanu, sačekaju, razmisle, odluče i krenu dalje. Oni nose sa sobom sva pitanja i sve odgovore, svu brigu i svu sreću, svoj život do nove raskrsnice. Ovo je moje raskršće”.