Znanje arhitekte ukomponovao je sa stoljetnom porodičnom zlatarskom tradicijom i dizajnirao unikatni nakit SAMUSA. Tarik Musakadić iz Sarajeva inspiraciju je pronašao u arhitekturi karakterističnoj za sarajevsku Baščaršiju, ali i čaršiju općenito, pa su nastali prstenovi, narukvice, lančići i broševi sa motivima Vijećnice i njene unutrašnjosti, Sebilja, Starog mosta u Mostaru, pendžera, mušebaka, bosanskog ćilima…

Tarik Musakadić

– Sve se dogodilo spontano prije dvije i po godine. Pošto moja sestra studira Grafički dizajn, često smo provodili vrijeme radeći neke interesantne stvari, pa smo tako pravili i poklon za porodičnu prijateljicu. U tom procesu, nekako smo nadošli da to bude prsten sa siluetama sarajevskih objekata – Begovom džamijom, Sahat kulom, Sebiljem, Kozijom ćuprijom i turbetima. Iz hobija, odnosno druženja i saradnje brata, sestre i oca, proizašao je naš prvi proizvod – prsten. Najviše iz radoznalosti, otac ga je potom stavio u izlog u radnji i pokazalo se da se ljudima sviđa. To je bio okidač koji nam je dao ideju da bi se od toga mogao napraviti biznis. Onda sam počeo razmišljati, zapravo tražiti inspiraciju oko sebe, i desilo se tih desetak kolekcija nakita koje smo napravili – ispričao nam je Tarik.

Ističe da mu je inspiracija bila i ljubav prema zlatarskom poslu uz koji je odrastao, s obzirom da je radionica njegovog oca smještena u kući gdje žive, a želio je ispuniti i dugogodišnju želju da se sa porodicom druži uz zajednički posao, gdje neće odustati ni od svog zvanja arhitekte. I tako je i bilo, a pojasnio nam je i kako je arhitekturu, tradiciju i porodični posao ukomponovao u jedno, odnosno kako je sve nastalo po definiciji arhitekture.

– Arhitektura u globalu ima neka tri polja djelovanja. To je urbanizam, projektovanje i taj sitni detalj koji je više onako izvođačka, inžinjerska stvar, tako da je meni bilo interesantno da kroz sve te kolekcije imam te tri stvari. Što se tiče urbanizma, imamo mapu Baščaršije koja nam je inspiracija, što se tiče same arhitekture imamo objekte – Vijećnica, Stari most, Sebilj, i taj detalj su interesantni segmenti na objektima – vitraž na Vijećnici, mušebaci na pendžerima… – pojasnio je Tarik.

Njegovu ideju prepoznale su Sarajlije, ali i gosti bh. prijestolnice, posebno pripadnice ljepšeg spola među kojima su Amra Džeko i Aida Đapo. A prodajom nakita, jako su zadovoljni, tvrdi Tarik.

– Mi smo jako zadovoljni. Sa poslom smo krenuli pred Sarajevo Film Festival, pa je nekako odmah u tom najinteresantnijem dijelu godine jako puno poznatih ljudi primjetilo naš nakit, a Amra je nekako posebna u cijeloj toj priči, jer zajedno smo išli u osnovnu i srednju školu. Ona jako poštuje i cijeni mog oca, tako da nam je bilo veliko zadovoljstvo da ona pronosa taj nakit. Cijene nakita su prilagođene bh. standardu i kreću se u rasponu od 60 do 200 KM, u zavisnosti kakav je model, koliko je složen, koliko ima ručnog rada na njemu. Isključivo radimo u srebru, jer je mnogo prihvatljivije nego zlato – istakao je Musakadić.

I kao arhitekta radio je na mnogim značajnim projektima. Bio je saradnik kolegi Kenanu Hadžoviću u realizaciji projekta Sunnyland na Trebeviću. Sarađivao je i sa jednim od najvećih sarajevskih arhitekata Ivanom Štrausom, a kao samostalni projektant uglavnom je radio stambenu arhitekturu – kuće i enterijere.