Poznata interpretatorica folk muzike, sevdalinke i starogradskih narodnih pjesama. Žena koja je uspješnu karijeru izgradila u vrijeme bivše nam države, punila dvorane i bila čest gost u tada najpopularnijim televizijskim muzičkim emisijama, čije su hitove, poput “A tebe nema”, “Lido, Lido, Lidija”, “Aj kolo zaigraj…” “Zapjevaj mi pjesmu Bosansku”… pjevušili i stari i mladi.

No, malo je poznato da je Branka Sovrlić, nekadašnja prvakinja Srbije u džudou, svoju muzičku karijeru počela kao desetogodišnja djevojčica u horu ozbiljne muzike u Skoplju, gdje je učila bez greške otpjevati “Ave Maria” i “Stabat Mater”

FOTO: JASMIN BRUTUS

Kako je imala zavidan raspon glasa, dodijeljeno joj je da pjeva prvi alt i drugi sopran.

Rođena Mostarka, kao desetogodišnja djevojčica sa porodicom preselila se u Skoplje, jer je otac – vojno lice – dobio službu u Makedoniji.

Sadik je napisao najveće hitove

– Sjećam se, to je za mene bila strašna promjena. Teško sam se navikavala na okolinu, djecu, školu, jezik… No, ubrzo smo se preselili u Niš, gdje sam završila srednju ekonomsku školu. Tamo sam se učlanila i u džudo klub i ostvarila odlične rezultate. Kao tinejdžerka bila sam prvakinja Srbije u ovoj borilačkoj vještini. Pošto u Nišu nije bilo škole ozbiljne muzike, učlanila sam se u kulturno umjetničko društvo i od tada počinje moja muzička karijera – započinje svoju priču poznata interpetarorica narodne muzike koja nas je dočekala u svom stanu u strogom centru Sarajeva.

Prvu sevdalinku koju je naučila pjevati bila je “Kiša tiho pada”, a koju Branka i danas rado izvodi, najviše za svoju i dušu njoj dragih ljudi.

– Nimalo laka za otpjevati, ali meni tako draga pjesma nastala iz naroda, a zabilježio ju je jedan Njemac – otkriva nam.

Branka iza sebe ima 17 albuma, a mnogi od njih su zlatni. Hvali nam se kako je većina njenih najvećih hitova nastala iz pera supruga Sadika Pašića Paje, uspješnog muzičkog producenta i sarajevskog ugostitelja.

Njihova velika ljubav, koju, prema riječima naše domaćice, ništa ne može narušiti, traje pune 34 godine.

– Upoznali smo se u Sutomoru daleke 1984. godine. Sjećam se, to je bio zadnji dan mog gostovanja u tom crnogorskom gradu zajedno sa orkestrom Miće Radovanovića. Paja je tada radio kao menadžer. Kratko smo se zabavljali, a onda uzeli. Bila je to ljubav na prvi pogled koja i danas traje.

Uzori su joj velikani sevdalinke, poput Safeta Isovića i Zore Dubljević. S nostalgijom se prisjeća i kolege Tome Zdravkovića koji je otpjevao jedan od najvećih svojih hitova “Ej Branka, Branka”, a koji je nastao baš zbog nje.

– Većinu svojih pjesama napisao je sam Toma Zdravković, ali mu je tu dao Miša Marković, koji je, na prijedlog PGP-a pisao i meni pjesme. Tad sam živjela u Nišu, ali sam u Beogradu radila prvu ploču. Kao dobar kolega, nakon rada u studiju, Miša se ponudio da me odveze na stanicu. Tokom razgovora u automobilu upitala sam ga: “Boga ti Mišo kako nastaju pjesme”, a on onako usput “Ej Branka, Branka, ko je kriv zbog našeg rastanka”. Poslije je otišao u studio i dopisao tekst. Tako je ustvari nastao taj veliki hit.

U šoping u Pariz

Iako živi na relaciji Sarajevo – Beograd, Branka ipak najviše vremena sa suprugom provodi u Sarajevu, u Dalmatinskoj ulici, stanu kojeg je njen muž naslijedio od roditelja.

U prozračnim prostorijama dominira stilski namještaj i antikvitetne komode, a veliki prozori ukrašeni su čipkastim zavjesama i baldahinima u jarkim bojama. Na zidovima umjetničke slike, gobleni, a na podovima šareni ćilimi… Poseban pečat svakoj prostoriji daju stolne i podne lampe te lutkice i keramičke figurice koje nismo mogli prebrojati.

– Figurice su uspomena sa brojnih putovanja, jer gdje god sam do sada bila, morala sam kupiti barem jednu. Ni ja im ne znam broj. U stanu čuvam namještaj koji sam naslijedila od svekra i svekrve, među kojima je i levha. Ljeti više vremena provodimo u kući na Ilidži koja ima i bazen. Tamo nam je prava oaza za odmor, ali u hladnijim mjesecima više smo u Dalmatinskoj zbog obaveza prema restoranima – govori Branka dok nas provodi kroz stan.

Kao svaka žena voli da lijepo izgleda. Nema kaže, neke posebne rituale njege i uljepšavanja.

– Od majke sam naučila da budem uredna i dotjerana i u kući. Ona se nije šminkala, samo bi na usne stavila ruž. Imala sam i primjer moju svekrvu koji ni do pijace ne bi otišla, a da se ne našminka. Srećom, nemam problema sa kožom, pa rijetko idem kozmetičaru. Uglavnom se sama šminkam, osim kad su neki nastupi, onda sebi priuštim profesionalnog vizažistu.

Ono što je opušta i čini sretnom je šoping u Parizu, a Branka to sebi često priušti. Nije kaže, rob brendirane odjeće, ali u svojim ormarima ima i komada sa potpisom Versace, Yves Saint Laurent, Gucci… U Sarajevu obično kupuje odjeću marki US Polo i Guess.

Otkriva nam kako je najviše novaca dala za bunde od nerca kojih Branka ima nekoliko.

– Pariz je broj jedan, ali pošto imam prijateljice u Švicarskoj, i tamo često putujem u šoping, ali i u Istanbul. Na sve sam slaba, kada je riječ o odjeći i obući. Ne znam koliko imam cipela, jedan dio je u Sarajevu, a jedan u Beogradu. Tamo imam dva stana, i tamo mi je uglavnom scenska obuća i odjeća, pošto u srbijanskoj prijestolnici više snimam. U Beogradu su mi i Vilerovi gobleni koje sam kao djevojčica vezla. Za njih sam u Parizu kupila originalne ramove i to je moje blago koje me podsjeća na djetinjstvo i mladost.

Skoknemo i do kuće u Dubrovniku

Bračni par Pašić-Sovrlić imaju jednu kasu, a novac je, otkriva nam Branka uz osmijeh, kod nje.

– Uvijek sam se čudila kolegicama koje su mi govorile da njihovi muževi i one imaju odvojene novčanike. Kod nas je od početka sve zajedničko. Kada je riječ o poklonima za ženu, Paja vam nije onaj tip muškarca koji će kući doći sa haljinom ili cipelama. On kaže: “Branka kod tebe je novac, i kupi šta trebaš.” Naravno, zna da imam mjeru i da neću potrošiti puno.

Iako u Sarajevu drže dva ugostiteljska objekta – restorane “Broadway” i “Bosansku kuću”, gdje se, kako nam naša domaćica reče, obično i hrane, Branka ipak često i rado kuha i kod kuće.

– Kuham ona jela koja ne možete probati u restoranu, a Paja voli sve što pripremim. To me je naučila moja majka. Volim hercegovačke specijalitete. Baš sam ovih dana pravila jedan – prasu sa mesom i rižom. Oboje izbjegavamo tjesteninu zbog kilaže, jeste patnja, ali trudimo se jesti više salata.

Branka i Sadik proputovali su mnoge zemlje, bili na mnogim egzotičnim destinacijama.

– Ono čime me Paja iznenadi su putovanja. Bili smo na mnogim destinacijama, lakše mi je se sjetiti gdje nismo bili. Prošle godine na Tajlandu, a nedavno smo se vratili sa Maldiva. Naravno, skoknemo i do naše kuće u Dubrovniku. Ono što bi željela je otići u Zanzibar, i nadam se da ćemo to uskoro realizovati – kazala nam je na kraju razgovora Branka Sovrlić.