Kada je u septembru ratne 1994. napustila svoje rodno Sarajevo, i krenula put Pariza, Gordana Dimitrijević nije znala da će joj Grad svjetlosti postati druga kuća, mjesto gdje će razviti svoj biznis, o kojem je, kaže, sanjala još kao djevojčica.

No, danas malo je Parižanki koje ne znaju za cipele i torbe koje dizajnira ova Sarajka, koja već 24 godine živi i radi u gradu na Seni.

Gordanina priča možda je pravi primjer kako predano učenje, rad, trud, istrajnost, ali i beskrajna ljubav prema svom pozivu, na kraju rezultira uspjehom.

Kao višnja na tortu, nešto što je zaokružilo njen dugogodišnji predani rad, desilo se prije šest godina, kada je u ovoj svjetskoj modnoj prijestolnici otvorila vlastiti dućan u kojem prodaje svoje torbe i cipele.

Razvijajući posao daleko od kuće, porodice i prijatelja Gordana je uporedo završila Studij Berçot, nakon čega je dobila zvanje – diplomirani dizajner, a onda i 2011. master studij u Francuskom institutu za modu.

Kako je biti Sarajka u Parizu?

– Sad već mogu kazati da u Parizu živim duže nego što sam živjela u Sarajevu i već sam odavno prihvatila i francuski način života i njihovu kulturu, jer je to zaista neophodno ako želimo negdje imati posao, porodicu, prijatelje.

Kako ste Vi ustvari, otkrili kod sebe taj talenat za modu, dizajn, posebno za obuću?

– Na početku studija mode htjela sam biti dizajner odjeće, i sasvim slučajno učestvovala sam na takmičenju koje je organizirala italijanska modna kuća “Salvatore Feragamo”. To je ustvari bio presudan momenat kada sam shvatila da su cipele izuzetno komplesne za dizajn. Upravo zbog toga sam znala da je to ono čime želim da se bavim u životu.

Kako su izgledale vaše prve cipele i torbica koje ste dizajnirali?

– To su bile sandale za veče, napravljene od od crvene velour kože sa sitnim Swarovski kristalima i lakiranom crvenom štiklom. To je bio prvi model koji sam ja kreirala i koji je proizveden za tada slavnu francusku kuću “Charles Jourdin”.

Ko Vam je uzor u onome što radite i odakle crpite inspiraciju?

– Nemam nekoga iz svijeta mode ko mi je uzor. Inspiracija je nešto što dolazi kada se čovjek najmanje nada. Mene inspirišu razne stvari, muzika, boje, slika…, važno je da to nešto u meni izazove emociju. Arhitektura je često vrlo inspirativna, posebno dizajneri kao što su Ettore Sottass, Gio Ponti, Shiro Kuramata.

Tokom dugogodišnjeg rada dizajnirali ste obuću za mnoge poznate francuske modne kuće. Nabrojite nam neke i kako je raditi za one koji su našli svoje mjesto u visokoj modi?

– O ovom poslu najviše sam naučila radeći za modni brand “Charles Jourdan”, jer sam u njihovoj fabrici bila četiri godine. To je san svakog dizajnera. Kod njih sam bukvalno naučila – šta je cipela i kako se pravi. Šta je važno, a šta ne. Ostale kuće, kao što su “Stephane Kelian”, “Accesoire Diffussion”, “Cosmoparis”…, svaka na svoj način doprinijele su da svom iskustvu dodam dosta različitih tehničkih karateristika. Primjera radi, “Kelian” je brand koji je poznat po pletenoj koži, a to je sasvim drugačiji pristup dizajniranju modela. “Cosmoparis” je brand za koji radim već 11 godina i to je izuzetno bogato iskustvo u svakom smislu. Brand koji ima jako puno modela, više od 300 svake sezone, a to je prava mentalna gimnastika za mene koja trebam smisliti 600 različitih modela godišnje.

U Parizu imate i svoj dućan…

– Prije šest godina otvorila sam radnju, i sa ove distance mogu kazati da prilično dobro posluje. Mogu se pohvaliti ekstra klijentelom, a lično znam nekoliko klijentica koje imaju čitave kolekcije mojih modela. To je ogromna satisfakcija.

Nije li bio veliki rizik otvoriti modni dućan u Parizu?

– Kad sam prije šest godina odlučila da je to način na koji želim razvijati brand, gotovo svi su mi kazali da je to ludost, jer niko nije znao ko sam. Govorili su mi da je ogroman rizik uložiti jako puno novca u otvaranje radnje u kvartu gdje sam to ja htjela. Danas nakon šest godina, od kada moja ranja postoji, mogu kazati kako sam sigurna da sam uradila pravu stvar, iako su ulaganja i dalje ogromna. Međutim, uspjela sam se održati šest godina, a mnogi mi nisu davali ni godinu na ovako žestokom tržištu, kakav je Pariz.

Koje su sve poznate dame nosile Vašu obuću i torbice?

– Moje kreacije nose žene širom svijeta, zahvaljujući online prodaji, a i distribuciji u multibrand radnjama širom svijeta. Moje klijentice su “obične” žene, ali i u svijetu poznate dame. Bude mi drago kada u nekoj televizijskoj emisiji ili na Instagramu vidim poznatu ličnost koja nosi moje kreacije, ali to nije ono što me zaista čini sretnom. Puno mi je draže kada mi neka stalna klijentica pošalje email ili pismo da mi se zahvali na kreacijama, ili da mi kaže da, od kada je kupila prvi par mojih cipela, više ne gleda druge kreatore.

Ženama se posebno sviđa Vaša obuća u jarkim bojama i sa zanimljivim detaljima. To je nekako i hit u posljednjih nekoliko godina. Koje su cipele trenutno u trendu i koje su najviše tražene u Vašem dućanu?

– Trenutno je aktuelna zimska kolekcija, a najviše se traži model “Blondie”. To je lowboots sa nižom tankom petom u jakim metaliziranim bojama ili od srebrene kože.

Znamo da su mnoge žene opsjednute cipelama. Zašto?

– Mislim da opsesija žena za cipelama vuče korijene iz naše podsvijesti i djetinjstva. Likovi kao što su Pepeljuga i njene staklene cipelice, ili Dorothy iz Čarobnjak iz Oza, možda su najbolji primjeri. U podsvjest djevojčica, već od djetinjstva ugrađena je slika cipela i njihova moć. Mi se apsolutno ne ponašamo isto noseći visoke potpetice ili ravne cipele. Ni slika koju šaljemo drugima nije ista. Izbor obuće je, osim udobnosti koja je često bitan faktor, totalno pod udjecajem slike koju imamo o sebi i koju želimo da pokažemo drugima.
Savršen primjer za to je Catherine de Medici. Prve cipele sa visokom petom, ne platforme koje su se već nosile u Egiptu, nego štikle, spominju se 1553. kada je Catherine de Medici, koja je bila prilično niska, naručila cipele sa visokim petama za svoje vjenčanje sa kraljem Henryjem II. To je uradila da bi bila iste visine kao kralj. Vjerovatno je to odgovor na pitanje. Mi jednostavno mislimo da nam cipele daju moć.

Koliko ih Vi imate u ormaru i koje najrađe nosite?

– Previše, rekla bih. Srećom imam radnju, pa tu držim veliki broj cipela koje nosim. Nemam favorit model, obično nosim model koji odgovara aktivnostima u toku dana. Ako trebam ići na puno mjesta, onda nosim ravne derby sky ili neke mokasine.

Koje bi cipele svaka modno osviještena žena trebala imati u svom ormaru?

– Ne mislim da je broj bitan, važan je kvalitet. Mislim da je desetak pari dobro odabranih modela sasvim dovoljno. Ono što treba izbjegaviti su cheap modeli koje obično kupujemo jer su trenutni trend.

Koliko često dolazite u Sarajevo?

– Najmanje jednom godišnje, a to je obično tokom ljetnog perioda. Bila sam u augustu, a ponovo planiram doći u martu naredne godine. Kad sam u svom rodnom gradu najviše vremena provodim sa porodicom i prijateljima kojih je jako puno. Ne izlazim previše po nekim mjestima jer poželim ljude, ali obavezno idem na ćevape, jer im ne mogu odoliti.