Adis Elias Fejzić, jedan od najpriznatijih bosanskohercegovačkih skulptora, koji posljednjih godina živi i radi kao slobodni umjetnik u Australiji, bit će dijelom Tourism Networking Foruma, koji će se 8. novembra održati u Vijećnici.

Fejzić ovih dana izrađuje skulpturu po uzoru na vitraž iz sarajevske Vijećnice kojim je inspirisan i logo TNF-a, a koju će organizator foruma na gala događaju poslovnog umrežavanja uručiti svjetskim stručnjacima RJ Friedlanderu, Philippu Klöckneru i gradonačelniku Abdulahu Skaki.

Adis je postao prvi skulptor sa titulom doktora nauka u Bosni i Hercegovini, titulu PhD stekao je na “Griffith University College of Art” u Brizbejnu, a u svom naučnom istraživanju analizirao je umjetnost stećka u kontekstu savremenih umjetničkih i socio-antropoloških okolnosti, ali i (re)aktualizirao stećak kao svoju ličnu metaforu i savremeni kreativni izraz.

Zahvaljujući njemu, bosanski stećak, sada krasi i Australiju. Kameni spavač, “utonuo je u snove”, ispred najvažnijeg mjesta ove daleke zemlje, u političkom smislu, Australskog parlamenta i Vlade Canberra, a izgradio ga je upravo Adis.

Pripala Vam je čast da izgradite skulpturu za TNF koji okuplja svjetske stručnjake. Kažite nam nešto više o tehnici koju ćete koristiti za taj umjetnički rad, po kojem će između ostalog, forum ostati prepoznatljiv?

– S obzirom na okolnosti, ovogodišnja skulptura/priznanje bit će drveni reljef, a svaki primjerak bit će unikatan ručni rad i reinterpretacija loga TNF-a. Ovi reljefi su moj kreativni hommage ornamentalnoj dekoraciji Vijećnice, ali i onom kvalitetu naše tradicionalne umjetnosti i estetike koju je Marian Wenzel prepoznala kao “bosanski stil”. Uz komad “bosanskog drveta”, ovogodišnje priznanje uključuje i mali kamen kojeg su oblikovale bosanske vode – oblutak na kojem na kreativan i inovativan način koristim znakove srednjovjekovne bosanske ćirilice i ispisujem ime nagrađene osobe.

Kako oči umjetnika vide turistički potencijal Bosne i Hercegovine i zemalja regiona?

– Naš (bosanski i generalno balkanski) turistički potencijal nesumnjivo je veliki. Ali su naša glupost, nacionalistička zatrovanost, ekonomska neorganiziranist i kulturna neprosvijećenost još uvijek nemjerljivo veći od svakog našeg pozitivnog potencijala.

Vi ste jedini doktor kiparstva u našoj zemlji. Koliko Vam je ovo zvanje pomoglo u  radu i afirmaciji svega što radite?

– Ja sam prvi skulptor sa titulom PhD-a, nadam se da neću dugo biti i jedini. Volio bih i da se naš obrazovni sistem brže razvija i da naši mladi ljudi imaju bolje uslove za kompletno i kvalitetno obrazovanje ovdje u našoj zemlji. Titula doktora nauka mi nije automatski donijela mnogo. Za sada je pomogla najviše u aktivnostima kojima ja zapravo, na svoj način, pokušavam pomoći Bosni.

Mi smo čudan svijet koji nekad nema hrabrosti, a nekad i ne želi da prepozna vrijednosti vlastitih ljudi. Svoje kvalitetne ljude bosansko-hercegovačko društvo otkriva stihijski i nažalost nerijetko tek nakon što prethodno dobiju “certifikat” izvan Bosne. Zato i ostajemo bez ljudi i bojim se da će ih se sve manje vraćati – jer im Bosna ništa neće nuditi, a neće znati ni prihvatiti ono što joj neki njeni ljudi žele i mogu dati. Stvarnost nam postaje parafraza one Štulićeve “nit’ imam s kim nit’ protiv koga”, a falit će nam i čitav niz drugih “subjekata i objekata”.

S obzirom da dobar dio života provodite u Australiji, smatrate li se više Bosancem ili Australcem?

– Ja sam po svim zvaničnim parametrima i Bosanac i Australac. Naravno, uvijek ću najviše biti Bosanac i zbog “bioloških” razloga, ali i zbog životnog i “emocionalnog” staža kojeg sam u ovih skoro 50 godina života više proživio/preživio sa Bosnom. Međutim, napominjem da je moje razumijevanje “bosanstva” u koliziji sa zvaničnim administrativnim uređenjem Bosne i Hercegovine. Zapravo, današnja administrativna Bosna i Hercegovina kao država je u koliziji sa “zemljom Bosnom”, njenom historijom i kulturom… U tom smislu sam sretan što imam i australski identitet jer on predstavlja pripadnost društvu i državi koji su uređeni više po mjeri čovjeka individualca. Australija je, u tom smislu neuporedivo poštenija i humanija nego je to današnja bosansko-hercegovačka država. Nažalost.

Vaša djela izlagana su u prestižnim galerijama širom svijeta. Koliko ljudi znaju o BiH, kada kažete odakle dolazite?

– Što se tiče mojih izlagačkih aktivnosti – uvijek može bolje, mnogo bolje, a čini mi se i da je naša zemlja još uvijek nedovoljno poznata po svojim najpozitivnijim kvalitetima. Bosna je i kompleksnija i ljepša od onog njenog profila po kojem se “proslavila” u posljetnjih četvrt stoljeća. Ja svojim radom pokušavam dati doprinos cjelovitijoj predstavi Bosne i njene kulture. Uprkos svim lošim stvarima, od kojih sam neke prethodno pomenuo, jedina opcija nam je optimizam… i pokušati biti pametniji i uspješniji u svemu što radimo.